m

im. s. neskl. osamnaesto slovo hrvatske abecede

m

im. m. neskl. nosni dvousneni zvonačni suglasnik

m

oznaka za metar

M

oznaka za milju

usk. izriče nevjericu ili podcjenjivanje

ma

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [~ gdje; ~ kad; ~ kako; ~ koliko; ~ što; ~ tko]; sin. bilo, god

máca

im. ž. G mácē; mn. N máce, G mácā 1. hip. mačka od milja 2. bot. muški cvat vrbe

macàklīn

im. m. G macaklína; mn. N macaklíni, G macaklínā zool. 1. mn. porodica guštera najčešće sive ili smeđe boje s razmjerno velikom glavom koji su uglavnom aktivni noću 2. pripadnik istoimene porodice [kućni ~; zidni ~]

mȁč

im. m. G màča; mn. N màčevi, G mȁčē hladno ručno oružje koje na dršku ima pričvršćenu dugačku oštricu s dvjema oštrim plohama ♦ Damoklov ~ prijeteća opasnost, velika pogibelj; dvosjekli ~ postupak (zamisao, nakana) koji može imati ishod suprotan od željenoga; ognjem i mačem [uništiti itd.], usp. oganj; ukrstiti mačeve s kim sukobiti se s kim, suočiti se s kim; visi komu ~ nad glavom prijeti komu velika opasnost, u opasnosti je tko

máčak

im. m. G máčka; mn. N máčci, G mȃčā mužjak mačke ♦ kupiti mačka u vreći kupiti na neviđeno (bez prethodne provjere); obilaziti (motati se i sl.) kao ~ (mačka) oko vruće kaše okolišati, biti neodlučan, kolebati se, pristupati s oprezom; povući mačka za rep izazvati neprilike (opasnost); objesiti mačku za (o) rep odbaciti kao bezvrijedno i suvišno, prekrižiti što

mȁče

im. s. G mȁčeta mladunče mačke; sin. mačić, mačkica

mȁčevalac

im. m. G mȁčevaoca, V mȁčevaoče; mn. N mȁčevaoci, G mȁčevalācā 1. čovjek koji se bori mačem ili sabljom 2. čovjek koji se bavi mačevanjem

mȁčevānje

im. s. G mȁčevānja 1. borba mačem ili sabljom 2. sp. sportska disciplina, natjecanje u borbi mačevima

mȁčevaočev

prid. G mȁčevaočeva; ž. mȁčevaočeva, s. mȁčevaočevo koji pripada mačevaocu

mȁčevati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. mȁčujēm se, 3. l. mn. mȁčujū se, imp. mȁčūj se, aor. mȁčevah se, imperf. mȁčevāh se, prid. r. mȁčevao se 1. boriti se mačem ili sabljom 2. natjecati se u mačevanju

mȁčić

im. m. G mȁčića; mn. N mȁčići, G mȁčīćā 1. um. mladi mačak 2. mladunče mačke; sin. mače, mačkica

mȁčjī

prid. G mȁčjēg(a); ž. mȁč, s. mȁč 1. koji se odnosi na mačke 2. pren. koji je kao u mačke [~ hod; mačje oči]

mȁčka

im. ž. G mȁč, DL mȁčki; mn. N mȁčke, G mȁčākā/mȁč 1. zool. domaća životinja gipka tijela i mekana krzna 2. istoimena domaća životinja ženskoga spola 3. zool. a. mn. velika porodica zvijeri mišićavoga, gipkoga i elegantnoga tijela, mekana krzna, kratke njuške, razmjerno male lubanje i izoštrenih osjetila b. pripadnik istoimene porodice  divlja ~ zool. 1. mn. vrsta mačaka unutar porodice mačaka koje su nalik na domaću kratkodlaku mačku, vitke su, a dlaka im je boje pijeska 2. pripadnik istoimene vrste; morska ~ zool. 1. mn. skupina morskih kralježnjaka iz reda hrskavičnjača s pet do sedam škržnih pukotina na površini tijela kojima je koža prekrivena romboidnim ljuskama 2. pripadnik istoimene skupine; velike mačke zool. zvijeri iz porodice mačaka kojima pripadaju lav, tigar, gepard, leopard, puma i jaguar ♦ obilaziti (motati se i sl.) kao ~ (mačak) oko vruće kaše, usp. mačak; prebiti (pretući i sl.) kao mačku žestoko i nemilosrdno istući

mȁčkica

im. ž. G mȁčkicē; mn. N mȁčkice, G mȁčkīcā 1. um. mlada mačka, domaća životinja ženskoga spola, gipka tijela i mekana krzna 2. mladunče mačke; sin. mače, mačić

mȁćeha

im. ž. G mȁćehē, DL mȁćehi; mn. N mȁćehe, G mȁćē očeva žena njegovoj djeci iz prethodnih brakova; ant. očuh

mȁći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȁknēm, 3. l. mn. mȁknū, imp. màkni, aor. màkoh, prid. r. màknuo, prid. t. mȁknūt v. maknuti

mȁćuhica

im. ž. G mȁćuhicē; mn. N mȁćuhice, G mȁćuhīcā bot. 1. dvogodišnja uzgojena ukrasna biljka 2. bezmirisni cvijet istoimene biljke različitih boja

màda

vez. v. ako … i pod ako, bez obzira na to što pod obzir, iako, makar, premda, unatoč tomu što pod što, usprkos tomu što pod što

mȁdēž

im. m. G mȁdēža, I mȁdēžom; mn. N mȁdēži, G mȁdēžā točka, mrlja ili pjega tamnije boje na koži [~ na leđima; ~ na licu]; sin. biljeg razg., znamenka razg.

màdrac

im. m. G madràca; mn. N madràci, G madrácā mekani uložak za krevet s oprugama na kojemu se leži

madrìgāl

im. m. G madrigála; mn. N madrigáli, G madrigálā glazb. renesansna vokalna višeglasna svjetovna skladba

mađarizácija

im. ž.G mađarizácijēnasilno nametanje mađarskoga jezika i običaja drugim narodima; sin. pomađarivanje

mađàrōn

im. m. G mađaróna, V mȁđarōne; mn. N mađaróni, G mađarónā pov. član ili sljedbenik Hrvatsko-ugarske ili Unionističke stranke

mađàrōnskī

prid. G mađàrōnskōg(a); ž. mađàrōnskā, s. mađàrōnskōkoji se odnosi na mađarone

màđarskī

prid. G màđarskōg(a); ž. màđarskā, s. màđarskō1. koji se odnosi na Mađare i Mađarsku 2.u im. funkcijijd. m. jez. službeni jezik u Mađarskoj i narodni jezik Mađara

mađiòničār

im. m. G mađiòničāra, V mađiòničāru/mađiòničāre; mn. N mađiòničāri, G mađiòničārā osoba koja s pomoću trikova izvodi različite vještine koje se čine nevjerojatnima

mađiòničārev

prid. G mađiòničāreva; ž. mađiòničāreva, s. mađiòničārevo koji pripada mađioničaru; sin. mađiòničarov

mađiòničārka

im. ž. G mađiòničārkē, DL mađiòničārki; mn. N mađiòničārke, G mađiòničārkā/mađiòničārkī žena koja s pomoću trikova izvodi različite vještine koje se čine nevjerojatnima

mađiòničārov

prid. G mađiòničārova; ž. mađiòničārova, s. mađiòničārovo usp. mađiòničarev

mađiòničārskī

prid. G mađiòničārskōg(a); ž. mađiòničārskā, s. mađiòničārskō koji se odnosi na mađioničare

maèstrāl

im. m. G maestrála; mn. N maestráli, G maestrálā met. jednolični jugozapadni, zapadni ili sjeverozapadni vjetar na Jadranu koji puše u toplome dijelu godine s hladnijega mora na toplije kopno; sin. (zmorac)

màestro

im. m. G màestra; mn. N màestri, G mȁēstrā glazb. 1. jd. naslov istaknutoga skladatelja ili dirigenta 2. osoba s istoimenim naslovom

màfija

im. ž. G màfijē 1. tajno zločinačko udruženje osnovano na Siciliji u prvoj polovici 19. stoljeća 2. pren. skupina ljudi povezanih zajedničkim nezakonitim i kažnjivim poslovima

mafìjāš

im. m. G mafijáša, V mȁfijāšu; mn. N mafijáši, G mafijášā pripadnik mafije

mafijàšica

im. ž. G mafijàšicē; mn. N mafijàšice, G mafijàšīcā pripadnica mafije

mafijàšičin

prid. G mafijàšičina; ž. mafijàšičina, s. mafijàšičino koji pripada mafijašici

mafìjāškī

prid. G mafìjāškōg(a); ž. mafìjāškā, s. mafìjāškō koji se odnosi na mafijaše i mafiju [~ obračun]

mȃg

im. m. G mȃga, V mȃže; mn. N mȁgovi, G mȁgōvā 1. osoba koja se bavi magijom, koja ima magijske moći 2. pren. veliki majstor, osoba obdarena izvanrednim profesionalnim sposobnostima [~ filmske kamere]

màgarac

im. m. G màgārca; mn. N màgārci, G màgarācā zool. domaća životinja iz porodice konja dugih ušiju, siva, smeđa, crna ili crvenkasta krzna koja se obično uzgaja za nošenje tereta; sin. tovar pokr. ♦ pristaje komu što kao magarcu sedlo ne pristaje komu što; tvrdoglav kao ~ veoma tvrdoglav

magàrčić

im. m. G magàrčića; mn. N magàrčići, G magàrčīćā um. mali magarac

màgarećī

prid. G màgarećēg(a); ž. màgarećā, s. màgarećē koji se odnosi na magarce

màgarica

im. ž. G màgaricē; mn. N màgarice, G màgarīcā ženka magarca

mȁgazīn

im. m. G mȁgazīna; mn. N mȁgazīni, G mȁgazīnā 1. v. skladište 2. časopis ili televizijska emisija raznolika sadržaja [filmski ~; ~ s ilustracijama u boji; tjedni ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga